Ecce homo
"Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu nije ono što misle. Možda to ni oni sami ne znaju" ... Ljudi su imaginarna kategorija... U trenutcima kada pomislis da si pronasao coveka shvatis da je fenjer zapravo napravio svetlosnu varku... I lutas dalje... Ja sam moj fenjer polupao i odustao od trazenja i prepoznavanja... I sanjam neku daleku planetu... I jednog cu dana stici do nje...
Najezda
Kako te se otarasiti??? Kako te izbaciti iz glave??? Znam sve... Znam da je gotovo... Znam da me ni najezda skakavaca ne moze vratiti u tvoj zivot... Znam sve... I pomirio sam se sa tim... A opet... Naidje ono u meni... Jebeno i tesko... I pijem... I ubijam se... I zelim da se otkinem... A prokleti mozak se ne da... Prokleto srce kuca i dalje za tebe... I mislim proci ce... A ne prolazi... I mislim oticices... A ne odlazis... I mislim poljubicu te jos koji put... A poljupca nema... I valjam se po tudjim krevetima... I vidim samo tebe... I ljubim i varam neke druge zene... I vidim samo tebe... I mozak kaze "Mrzim te"... A telo pruza otpor... I mozak se predaje... Zemaljski dani teku...
Twoo
lutam po virtuelnom i stvarnom svetu... dosadan sam sebi... namcorast... prepun emocija da mi se cini da cu eksplodirati... ponekad... ponekad naidjem na nesto sto mi privuce paznju... ponekad pomislim to je to... ponekad se ponadam neko misli kao i ja... ponekad procitam ono sto zelim da citam... i vidim ono sto zelim da vidim svaki dan... a onda naidjem na ono... "Viđam se sa nekim / ovde tražim prijatelje "... pa jbt zar ti taj s kim se vidjas nije prijatelj? ... i sta ces do djavola ovde?
Sto pijan smisli trezan ne razume
Izvorni tekst nastao izmedju 31.08.12. i 02.09.12. u periodu kada sam opijenost ljubavlju i razocarenje zamenio trodnevnom, neprekidnom, opijenoscu alkoholom... prosvetljenost koju sam osetio nakon treznjenja poredim sa Kastanedenim "lutanjem" po pejotlu... zanimljivo je da je naslov originalan... i zaista ne razumem, ovako trezan, sta je pisac hteo da kaze... slucajno pronadjeno na kompu dne 28.10.2012.
Sto pijan smisli trezan ne razume
Tekst... Po mogucstvu tuzan... Naravno ja u kurcu... Pardon razocaran... Stao mi mozak... Ma tuzno u picku materinu... Krv na sve strane... Spanske serije su nista...
Sta bih uradio sad...
Sedeli smo jedno pored drugog... Pricali i gledali se... Tuzno... Kao da oboje znamo da je sve varka i obmana... U medjuvremenu je zvala Mis Di... U medjuvremenu je zvala D. ... U medjuvremenu... Ispricala mi je za jednu knjigu... Pojavljuje se jedna recenica - "Sta bih uradio sad da me nije strah?" ... I samo smo se pogledali... I pognuli glave... Otisla je da radi, a ja sam ostao kao popisan...
Mesto za pricu
Na ovome mestu bi trebalo da bude prica... Smislena... Mozda cak i pomalo pateticna... Ljubavna svakako... Ja zapravo lezim na krevetu... Sam... S cigaretom u ustima... I zapravo ne mislim niocemu... Lezim go i razvaljen... Mozak u cudnom stanju... Misli prolecu... Ti... Mis Di... K. ... Cak je i Mister Dzi nasao svoje mesto... Kao u Hari Poteru letite kroz moju glavu i smejete mi se u sunovratu koji se desava pred mojim ocima... Ocajno mi se spava... Prebacujem prekrivac preko sebe... I sanjam... Neki drugi svet... Neke druge ljude... Neka druga bica...
Misterija organizma
Da li je normalno da se covek oseca toliko, neopisivo, lose, a da opet misli samo na osobu koju voli? I gde je tu onaj, jebeni, nagon za prezivljavanjem?
http://www.youtube.com/watch?v=eur0kS8GX5M
Durak
Rekla si mi da me volis najvise na svetu... I vodili smo ljubav... Rekla si mi da te samo ja mogu nasmejati... I spavali smo i grlili se celu noc... Rekla si toliko toga... I uzdisala si i pitala se zasto nisam neka zlica da me ostavis istog momenta... I lezali smo jedno pored drugog i gledali se zaljubljeno... A ja i dalje ne mogu da razumem neke stvari... Zasto zmuris i predes dok te milujem? Zasto se jezis dok te ljubim u rame i vrat? Zasto si mi otkrila sta je prava ljubav? I na kraju krajeva... Zasto bezis od toga da nam je lepo... I da jesmo jedno za drugo... Ili sam ja... na kraju krajeva... Slep... Idiot... Budala... Tupan i glupan... I, opet, na kraju krajeva... Sto bi nasa, pravoslavna, braca Rusi rekli... Durak...
P.S.
trebalo je da prodje dva dana da skupim hrabrost... da smognem da kazem sebi da je bolje zaprositi je nego kajati se celog zivota... kajati se ne znajuci odgovor... trebalo je da prodje vremena da shvatim da je ono sto mi stvaramo u svojim glavama...ona predstava ljubavi koja se nama dopada... zapravo samo jedan sebicni proces u kojem nije dovoljno sto ti volis nekog... nego i taj drugi mora voleti tebe... i nije bitna tvoja patnja i povredjenost jer to je sujeta... i nije bitan bol jer to je samo razilazenje objektivne stvarnosti i naseg subjektivnog vidjenja samog sebe... i shvatio sam konacno da kraj postoji i da ga je samo potrebno videti... i da je samo pitanje da li je taj kraj lep ili ruzan, a ne i da li je izvestan... i da... pitao sam je da se uda za mene... i ne... nije pristala...
p.s.
o kako bih voleo da je sve drugacije... i kako bih voleo da smo zajedno... a kako se... to je bas cudno... odjednom osecam oslobodjeno... i znam da cu te voleti i dalje, ali bol je nestao... i bicu kad god mogu pored tebe... i iscekivacu tvoj pogled... i tvoj osmeh... ali srce sam smirio... i glava mi je bistra... i idem dalje... jer zivot nije moguce zaustaviti...
Cutnja
Danas sam hteo da joj kazem da se uda za mene... Hteo sam da joj kazem da hocu decu sa njom... Hteo sam da joj kazem da su mi dani bez nje bezvezni... Hteo sam da joj kazem mnogo toga... Sedeli smo na Adi i pricali... Smejali se... Uzivali u suncu... Bilo je prelepo... I ja sam odcutao sve svoje zelje...
Brodski dnevnik
Brodski
dnevnik, leta Gospodnjega 2012. , neznanog gde ni kad
Ne znam vise ni gde se nalazim, ni koji je datum... Dani su postali jednaki i monotoni, a prostor je postao nebitan kada sam shvatio da je put do Maglovitih ostrva samo fikcija... Ostavsi odavno bez posade i bilo koga s kim bih podelio rec gubio sam razum polako i postajao sve tezi i zadrtiji... I dugo sam pokusavao da nadjem put... Terao sam brod na svakakve egzibicije, i jednog dana isao sam na sever, drugog na jug... Pa istok i zapad... Zelja da pronadjem princezu Aletu bese moja opsesija i moj zavet... I tukao sam se sa talasima, i oni su tukli mene... Ali kopno nisam nalazio... Sanjao sam nocima svoju princezu i zamisljao sebe kako s visoko uzdignutim macem koracam kroz maglu i stizem do dvorca - konacno pronalazeci sebe i konacno pronalazeci Aletu, princezu maglovitog otocja... Koja ledeno sedi na svom prestolu... On the top of roof of Manhatan.... Budio sam se tada u graskama znoja i ponovo se hvatao vesla s ludackom zeljom i elanom koji je neshvatljiv ljudima koji nemaju cilj pred sobom... Nisam se obazirao ni na ono sto je ispred, niti na ono sto je iza mene... Moj brod bese spreman na sve... A ja sam imao volju da ga vodim... Ali brodovi su brodovi, a ljudi su ljudi... I moja potraga postala je lagano opsesija i potraga za nemogucim... Brod je i dalje bio isti, ali ja, njegov kapetan, i njegova dusa, bejah sve razlicitiji i sve ostrasceniji... I zelja da stignem do cilja postade preca od svega, pa cak i od samog cilja... Dani su se pretvorili u noci, a noci u more... A ja sam pretvorih se u zver... I sve vise bese nerazumnih poteza, i sve vise vrteo sam se u krug... I evo me... Evo me kako vec danima... Mesecima... Ko zna koliko... Evo me kako plutam i trazim nacin da izadjem iz zacaranog kruga... A izlaza nema... Kao ni ostrva koje trazim... I pitam se postoji li Maglovito otocje... Postoji li princeza Aleta... Postoji li uopste ovaj brod... I postojim li, zapravo, ja... i sta je sve bila fikcija kada sam brod porinuo... I nije li sve ovo samo prica o brodu u boci? Brodu koji ne putuje... I brodu koji se ne krece nikud...
Teorija zavere
Ostalo je 10 minuta do isteka ovog dana... I opasno sam razmisljao o tome da li da ti posaljem sms ili te pozovem... Resio sam da ne ucinim nista od toga... Ako mozes da procitas ovu poruku znaci da se neko samo surovo poigrao samnom i prebacio moje misli u jednu stupidnu spravu zvanu mobilni... Za svaki slucaj, ako se ova horor teorija obistini, zeleo bih da naglasim da te ljubim, da mi nedostajes... I... I... I jos stogodj, ali ovo je sve samo stvar fikcije... I hipoteticke zamisli...
Smsovanje
Otimao sam se koliko sam mogao... Izvini sto davim... Jednostavno NEDOSTAJES!!!
Slusam dva najlepsa zvuka na svetu...mora i vetra...gledam galebove...iznenada se u glavi pojavi treci zvuk...harmonija je potpuna...usne se smese...jedan dragi glas.
Necu se uvrediti ako mi kazes da je moja kratka prica ocajna. Pa ja sam imala uvek 1 iz srpskog! ; )
Prica me je zabola da se jos uvek oporavljam... Jos kada bi se radilo o meni... Al' svejedno... D.R. sedi 5!
Pa o tebi je, istinita, a kad sam se trgla, videla poruku od tebe. Hvala profesore. :)
I zaista... Postojis, dakle jesam... Nacrtacu sebi galebove, sustacu kao more i zamisljacu da si pored mene... Ljubim te najlepsa...
Hladno pivo
"Hladno pivo" prasi... Hladno pivo u ruci... Samo tebe nema...
http://www.youtube.com/watch?v=ySkqQI8b8Ew
From me to M.
ubijam se.... pravim budalu od sebe... onda dodjem k sebi... ozbiljan, poslovan covek... svi mi zavide... izdrzim malo i opet po starom... jurcam... i glumim frajera... i onda pomislim na tebe... kao danas... i naletim na tvoj mail... i sad izmedju razuma i delirijuma pisem ovaj mail... radostan kao malo dete... i mislim... sta sam Bogu skrivio... i sta si ti Bogu skrivila... i naravno, odgovora nema... i probudicu se... sa glavoboljom... ili bez... i nastavicu dalje... isto... jbg... klasican izgovor za sve...