Utorak, Septembar 18, 2012
Durak
Rekla si mi da me volis najvise na svetu... I vodili smo ljubav... Rekla si mi da te samo ja mogu nasmejati... I spavali smo i grlili se celu noc... Rekla si toliko toga... I uzdisala si i pitala se zasto nisam neka zlica da me ostavis istog momenta... I lezali smo jedno pored drugog i gledali se zaljubljeno... A ja i dalje ne mogu da razumem neke stvari... Zasto zmuris i predes dok te milujem? Zasto se jezis dok te ljubim u rame i vrat? Zasto si mi otkrila sta je prava ljubav? I na kraju krajeva... Zasto bezis od toga da nam je lepo... I da jesmo jedno za drugo... Ili sam ja... na kraju krajeva... Slep... Idiot... Budala... Tupan i glupan... I, opet, na kraju krajeva... Sto bi nasa, pravoslavna, braca Rusi rekli... Durak...