Dijalekticki materijalizam
T.voli mene... Ja volim D. ... D.voli ... Pa, mozda voli M. ... I tako u krug... Vecito kretanje, sto rece drug Marks...
Zapisavanje
Rekla si:"Nisi mi potpisao knjigu... Rekao sam: "Naravno... to bi za mene bilo obelezavanje teritorije, a ja to ne radim... ja te volim... a to je nesto sasvim drugo..." Nasmesila si se... Nisi nista rekla... Stavila si knjigu u torbu i otisla...
8. mart
Mislio sam da je 364 dana dovoljno... I mislio sam da je 8736 sati dovoljno... I mislio sam da je 524160 minuta dovoljno... A onda pomislih... Pa dobro... Nema veze sto je u pitanju 8. mart... Zasto ne bih i danas mislio na tebe... I dodao sam svojoj ljubavi jos 1 dan, 24 sata i 1440 minuta...
http://www.gradskiradio.rs/gradska_super_zena/
Jesam li?
Jesam li zaista nesrecan... Ili sam samo usamljen... Jesam li zaista neshvacen... Ili sam samo gord... Jesam li zaista nenormalan... Ili sam samo van vremena i prostora... Jesam li? Ili sam samo...
Sivo, sumorno, svetlo...
Sivi i sumorni dani... Sive i sumorne misli... Sive i sumorne face... Siva i sumorna buducnost... Siva i sumorna proslost... Siva i sumorna sadasnjost... Tvoj glas i tvoj osmeh... Svetlost i sunce u mom telu...
Citat
- U sebi nosim veoma duboku tugu, rekao je
- Da li si pokusao da se molis?
- Do izvesnog stepena. Ali to nije dovoljno. Napustila me je jedna zena.
- Sta je bio tvoj udeo?
Pitanje ga je zbunilo. Pokusao je da sabere misli.
- Previse sam otvorio srce, rekao je.
Peter Heg, Tiha devojcica
Cinjenicno stanje
Postoji jedna zena koja me jos uvek voli... Postoji jedna zena kojoj trebam... Postoji jedna zena koja me iscekuje... I postoji jedna zena koju ja volim... Izmedju jave i sna... Izmedju svog tog galimatijasa... Izmedju necega i nicega... Krecem se kao mesecar i trazim se... Ah da... Sitnica samo... Zena koju ja volim ne voli mene...
Nenormalno cudan
Rekao sam MM da je cudna... Nasmejala se.. Slatko kako samo ona ume... I odgovorila... "Ja sam normalno cudna... A ti si nenormalno cudan!"... Pricam D. danas o tome... I ona se smeje... Kaze... "Da ti jesi nenormalno cudan... Pozitivno, nenormalno, cudan!"... I smeje se i dalje... A ja gledam u plafon... I pitam se kada cu nekome biti normalan...
Pismo
Ovo je pismo. Ljudi pričaju da se ovaj vid komunikacije koristio davnih dana... Njime su se izrazavala osecanja, raspolozenje i stosta jos... Nekad su bila ozbiljna, a nekad vesela... U medjuvremenu su se desile neke stvari pa pisama nema ili ih je mnogooo manje... Zapravo, hteo sam da ti kazem da mi trebas, da te volim, da zelim da vratim vreme... Vreme kada smo bili zajedno... Kada smo razgovarali drugacije, kada smo ziveli drugacije, kada smo se voleli... Izvini, malko me „ufatile suze“... Zato sam zeleo da ti napisem ovo pismo... Nisam nasao nikakvo penkalo pa koristim kompjuter, ali ipak ima neceg u tome liznuti kovertu, zatvoriti je i pomisliti na onoga kome saljes. Izgleda da su to stvarno bila vremena... Volim te.
(koverta je jos uvek u unutrasnjem dzepu jakne... vredi li joj ovo poslati?)
Tihi muskarac
Dobro... Znam da sam dosadan... Te mislim na nju... Te tesko mi je zato patim... I sve ostalo... Ajd sad... Recimo nisam mislio na nju... Nego samo onako sam setao ulicama grada Cikaga... I tek tako mi doslo... Pametan momak... Svasta mi pada na pamet tek tako... Elem... Shvatio sam da je to sto je ne vidim... To sto je ne cujem... To sto me ne zeli... To sto me ne voli... Da je sve to zapravo nevazno... I da je moja ljubav... Da je moja patnja... Moja zelja... Zapravo ono sto se zove tiha ljubav... I tisina koju nosim svakodnevno sa sobom je moja opsesija... I moja bolest... I sad... OK... Znam da cu se izleciti... Kad tad... I znam da vreme jede sve... I znam da se preokreti desavaju samo u petparackim romanima... Ali ja se i dalje nadam... I dalje je volim... I dalje pristajem da budem tihi muskarac...
Quilty at charged
Sedimo i razgovaramo opusteno... Dva stranca... Jedan zaljubljen... Drugi, fucking, milosrdan... I jbg... Opet suze dok razmisljam o tome... Ali sam zato veliki frajer pred tobom... Miran... Razlozan... cak uspevam u pojedinim momentima i da se nasmejem... Onako vragolasto kako umem... Onako bezobrazno kako sam cinio godinama... I shvatam da se racun kad tad mora naplatiti... I shvatam da zapravo placam cenu boli svih zena koje sam povredio... I suze nestaju... Kriv po optuzbi!!!
Ljubavni slucaj sluzbenika strane firme
Psihicka bol... Patnja... Depresija... Kockanje... Alkohol... Sveopsta konfuzija... A sve zbog toga sto me ne voli... Iliti zapravo ljubav je u pitanju... OK... nesrecna ljubav... Ah, da... Poenta je u ljubavi... da li je to neko spomenuo da je ljubav lepa?
Hvalospjev
Na XI konkursu, izdavacke kuce "Alma", za najkracu kratku pricu – „O malim i velikim stvarima“ prica "Izuzetno glup san" uvrstena je u zbornik najlepših ostvarenja. 
http://www.alma.rs/lib/lib.html#omalim
IZUZETNO GLUP SAN
Sanjao sam te sinoc... Bila si sva u belom... I bila si nasmejana... On je bio kraj tebe... Svecan... Zadovoljan... Nasmejan... Ja sam bio hiljadama kilometara daleko... Plakao sam...
Ton! ... Ide!...
Slusam Robija Vilijamsa "She is the one"... I vristi mi se... Video sam je danas... Posle desetak dana... Namignula mi je pri odlasku... I opet se sve vratilo... I nema tih govana koje mogu da zajebu nesrecnu ljubav... A onda mi kazu da je to najlepsi osecaj... Biti zaljubljen... Serem im se u ton film!!!
Gde su mladi tu je i sega
(Ja njoj)
Ovo prosledjujem svima, pošto je meni definitivno pomoglo.
Dok prolazimo kroz sve što nam život priredjuje, neophodno je da imamo neki svoj kutak mira.
Ja sam postupio po jednostavnom savetu koji sam pročitao u jednom članku, i napokon našao svoj unutrašnji mir.
U članku je pisalo:"Da biste postigli unutrašnji mir, morate završiti sve stvari koje ste započeli."
Onda sam pogledao po kući i video sve stvari koje sam započeo, a nisam završio...
I pre nego što sam jutros krenuo, dovršio sam flašu crvenog vina, flašu pelinkovca, flašu rakije, kutiju bensedina, štanglu čokolade i dopola popušeni džoint.
Osecam se FENOMENALNO!
(onda ona meni)
Poštovani,
Ako sam dobro razumela, ključ za unutrašnji mir je oproštaj od unutrašnjih organa….
Vrlo zanimljiv pristup.
Whatever…sreća je individualna stvar i ko smo mi da sudimo.
Ostaje samo pitanje da li bi za ovakav odlazak u kutak mira voljenoj osobi poželeli srećan put?