Petak, Jun 08, 2012
Znam, znas...
Znam, znas...da je to taj osecaj kad zelis nesto da izbacis iz sebe, da kazes punim ustima, a haos je u glavi i ti samo cutis i uzdises. Onda dobijes sms i citas ga po sto puta, i cutis i uzdises. Onda se rasplaces pa stanes i opet cutis i uzdises. Znam, znas... da nikada vise nece biti isto, ali to je cena pobede imaginacije nad inteligencijom. Ako mislis da mi je lako pomiriti se sa cinjenicama varas se. Pomisao na tvoje usne pune pozude i moje srce koje lupa 5000 na sat, pomisao na nesto sto cinim, a sramota me je jer je to prevara...okrece moj stomak do ludackog bola. Znam, znas... da nikada vise nece biti isto, i da se vise nikad necemo poljubiti, ali ce vecno ostati secanje na nesto sto malo ljudi uspe i da sanja. Ja ti jesam prijatelj i ti jesi prijatelj meni i to je neoborivo, i ovo bi se dogodilo kad tad jer smo oboje to zeleli i potajno mislili o tome. Na kraju krajeva... i to je bilo apsolutno u redu samo se nismo uspeli odupreti necemu sto je jace od svega pa i od razuma... Znam, znas...