Petak, Jun 08, 2012
Kutak za poetski trenutak
voleo bih ove noci da stisam nemire tvoje duse, da te zagrlim nezno i da cutim sa tobom. voleo bih da pustimo misli da idu lagano, da mislim da je zivot lep, da bajke ipak postoje, da ce doci neko lepse vreme...
voleo bih da mogu da sedim sa tobom kraj reke, da slusam vodu kako mirno tece, da pricamo neke smesne price, da pijemo neko dobro vino, da...
voleo bih da te pogledam u oci i saznam sta se duboko u njima krije, da cuteci razumem te uvek, da bez reci ispricam ti pricu...
negde daleko, u sumornoj tami, gledam u daljinu koja kraja nema. posmatram svoj zivot, posmatram tvoj zivot, kroz tamu koja je sve dalja...
zivot nije bajka, ali andjeli postoje. moj andjeo negde veceras...sutra...uvek...