Prokleti ponos
Definitivno bih voleo da si sad tu... Pored mene... Da mogu da te zagrlim... Da pricamo neke bezvezne stvari... Da se smejemo... Pijuckamo vino... I uzivamo... Ili bar da mogu da te pozovem... Da cujem tvoj glas... Da te nesto pitam "vrlo vazno"... Da znam da si dobro... I da jednostavno zadovoljim svoju dusu... Da uzmem onu minimalnu, dnevnu, dozu tebe kako bih izdrzao do sledeceg dana... A nista od toga nije moguce... I sad lezim i kuckam ovu glupavu pricu i razmisljam sto je sve ovako... I iskreno, nemam odgovora... A nemam ni snage... Da potrazim odgovor... Umor je sve jaci... I samoca sve oholija... I... "Iako nije važno stići, nego krenuti i cilj je samo izlika slabima, volio bih doći kamo sam pošao i naći što sam tražio... Zvonimir Golob"