TV Slagalica
Imam rec od devet slova... DEPRESIJA!
Mudra odluka
"Ljude treba odvikavati od nesrece... Ne od alkohola..." Mislio sam da se nesto moze dodati ovoj misli Duska Radovica... Sedeo sam i buljio u tekst... razmisljao.. Bio sam pijan kao dupe... Shvatio sam da reci govore dovoljno za sebe... Zadovoljno sam konstatovao da cak ni jedan, ovako pametan decko, nema sta da doda ovako divno srocenoj recenici...
Stara dobra savest
svet nije nono sto dozivljavas vec je ono sto cinis da isti bude bolji... ja nisam covek koji ce promeniti svet... i necu tako uci u njegovu istoriju... ali sam covek koji ce uciniti sve da ga promeni... to je izgovor za moju savest, ali je tako...
Kiparski vetrovi
citali ste u prosloj epizodi... uvod i razrada druga A., te priprema za zakljucak ... odgovor drugarice T. sa posebnim osvrtom na nadmenost, gordost i nesrecu... vratimo se na vec vise puta spominjanu poruku... da definisem svoju gresku... odvalio sam na kraju i uvredio te... tebe licno... pokusavajuci da u pijanstvu budem pametan i duhovit i sta ti ja znam jos... a ispao Slobodan Princip Seljo.... i toga mi je zao... iskreno... sto se filma tice... izuzetno dobra ekipa stoji iza njega... pametna i vesta... i fenomenalno analiticna... nazalost, ono sto sam primetio je da se sva ta energija i analiticnost upotrebljavaju na nacin na koji ja ne volim... jednom... mozda... ili nikad... kako god... ako se budemo sreli... pricacemo... ali vise o filmu necu pisati... kao ni o gomili stvari koje su se desile... kao ni o usporedbi moje i tudje nesrece... jer nema velike i male nesrece... i nema razmisljanja na glas koje se moze svesti na to da nije komentar... kao sto nema ni slucajnosti na ovom svetu... niti bas glupih muskaraca... i moram ti priznati da sam se slatko i nezno nasmesio citajuci tvoje vidjenje mog izraza "kolateralna steta"... znas, svi me pitaju zasto insistiram na tri tackice dok komuniciram ili pisem... zato sto su napisane reci, nedovrsene reci... a ja sam tako nesavrsen i ne umem da napisem uvek ono sto mislim, a da druga strana shvati onako kako pise tj. kako sam ja to zamislio... i slatka si mi zaista bila sa svojom zenskom dedukcijom... :) ... dakle... sve je igra... i ti i ja... i nasi zivoti... i svet je mala, zelena, loptica... u kome su Kipar i Beograd samo dve tacke koje se pretvaraju u jednu... a mi smo u isto vreme i tamo i ovde... i to sto se neko zove T. ili mozda J. ne znaci nista... kao sto ni moje A. nije od znacaja... kao ni cinjenica da ja sebe smatram inteligentnim bicem... malo sam gusio... i mozda patetisao... ali ja zaista iskreno mislim da si ti pametna i OK i da ces sve shvatiti kako treba... i necu se nadopunjavati... niti objasnjavati posebno... neka te kiparski vetrovi cuvaju i dalje... :)
Dokle iliti pacanje u tudji zivot...
Oki... Mislim to sto lazes sebe to je OK... Tvoj zivot, tvoje lazi... Tvoji osecaji, tvoje suze... Ali zasto lazes mene??? Zasto lazes nekoga ko neizmerno voli i ko je izgubio tlo pod nogama kao i ti... I da li mislis da sam ti poverovao danas da si ga zaista napustila? I da je serija zavrsena...
Glasovne mogucnosti
Upotrebili smo danas tacno 120 karaktera... Ne racunajuci spejsove i moje tackice...Smajlije nisam brojao... mislim se nesto... sta se sve moze izgovoriti sa 120 karaktera...
Trpeljivost
Trpeljivost nije, ponekad, znak slabosti vec duboki izraz Bozanske naklonosti... Ne iskusavajte Bozje providjenje...
Javi se da se zezamo...
Postovana, javljam se povodom oglasa... Mlad sam... Lep sam... Zgodan... Pametan... I nadasve bogat... Znam sad sta se pitate! Zasto se javljam na oglas? Ja sam zapravo pasionirani ljubitelj malih oglasa... I sujetni muskarac koji voli da pobedi na konkursima... Znam sta se sad pitate! :-D Zasto ja ovo sve pisem? Nesto razmisljam... verovatno bi bilo zanimljivo videti i druge prijave... Ako sam nasmejao Nebo, mozda i dodjem do uzeg izbora... Ako nisam... Boze moj... Mogu ja da napisem u prijavi i istinu o meni... Ali to je vec onda vise tuzna prica...
******
Izvestaj sa partijskog sastanka odrzanog na sajtu ..., dana 03.11.2012. Dve tacke dnevnog reda... Tacka 1. Objektivna kritika druga A. povodom slika objavljenih na profilu drugarice D... Tacka 2. Razno... (nije bilo izvestilaca)... Prisutno clanova 1... Odsutno clanova 1...
******
Between two evils... Between two god things.... Between everything.... Its me... Between two evils, I always pick up me... I know myself...
Srecna Vam stara godina!
Setite se svih onih lepih godina iza Vas... Setite se kako je svaka Nova donosila nesto novo i neobicno... I obicno tesko... Vredi li se radovati necemu sto ce mozda biti gore i grdje od svega onog sto smo prosli... E pa drage moje i dragi moji... SRECNA VAM STARA GODINA!!!
Kupac pogleda
Ponekad volim da umisljam... Ponekad pustam masti na volju... Ponekad vidim nesto cega nema... Ili samo zelim da tako izgleda... Zato mi nemoj zameriti ako sam pogresio... Jer dok sam ti pricao kako me je odbila...Jednostavno sam samo uhvatio tvoj pogled... i ucinilo mi se da ti je zao... jako zao... i da ti je teze nego meni... i... i pomislio sam kako to samo prijatelji mogu da urade... i zeleo sam tog momenta da te zagrlim i poljubim... zeleo sam da otkupim taj tvoj pogled i sakrijem ga u najdublji orman... i da te vise nikad ne vidim sa tugom u ocima...
Igra
Primetila je da je gledam... osmehujem se... crne uske naocare... skida ih lagano... oblizuje usne (naizgled nemarno)... pogleda me nadmeno... osmeh na mom licu i dalje... znam da sam je privukao... uporno gledam u njene duge, jake noge... njene zelene japanke me non stop izazivaju... napadno lakirani nokti odskacu od njih... pitam se u momentu da li je cilj bio izazvati shok ovim kontrastom ili je sve samo deo necega sto se zove 'Pink filozofija'... kao da oseca o cemu mislim ponovo skrece pogled ka meni... gricka naocare... mobilni joj zvoni... prebacila je nogu preko noge i lagano je klacka... hipnotisan sam... zelim je... trgnem se uplaseno kao da moze da primeti moju uznemirenost... razgovor je zavrsen... zaklapa svoj mobilni i pogled joj se fokusira na meni... okrece se telom ... izazovno siri noge... naginje se... ruke na kolenima... podize nogu i japanka joj stoji na vrhu prstiju... uzivam u ovoj igri... pomislim na cas kako mora smesno da uzgledam... uozbiljio sam se u momentu... cim je to videla zaustavlja se... zove konobara... placa i ustaje... lagano... naginje svoju zadnjicu ne bi li, gle slucaja, obrisala nesto na vrhu njenih noznih prstiju... krece uzdignute glave... cvrsta koraka... prelazi dva-tri metra a onda zastaje... okrene se i posalje mi poljubac... nasmesim se... gledam kako poskakuje na svojim 'japankicama' i sklapam oci... sad se vec ozbiljno smejem sam sebi...
Hrsuz
Voleo bih da te poslusam... ali znam da nece biti tako... citavog zivota sam plivao u suprotnom smeru i bojim se da cu tako i nastaviti... uvek sam sanjao o zvezdama... i uvek je ova planeta bila mala za mene... prkositi reci nije samo ludost vec i potreba ostati covekom... ostati nesavrsen... imati vece srce nego razum... i biti poseban... pa makar i na jedan ovako cudno sasav nacin...
Gubavac
Cuda se desavaju... ali ne meni... Ne mogu vise... Jos jedan pokusaj je propao... I M. me je otkacila danas sto me je ozbiljno zabrinulo...(a video sam i sam da to ne ide) K. nije htela da izadje...(a nadao sam se... i pomislio da ce veceras biti to vece kada cemo se ipak pronaci... mada je to vise kategorija nemoguceg)... Mis Di ionako nigde ne ide, a narocito ne kod mene... (ni sam ne znam zasto jos uvek nesto pokusavamo... i zasto jos uvek glumim frajera kod nje)... DR. se ne javlja i ne pamtim od kad... (valjda ne zeli vise da bude usputna prica za seksualno praznjenje)... J. nisam ni zvao, ako cemo posteno... (a sta bih na kraju i dobio da sam je zvao) D.? (O njoj i da ne pricam... Muka mi je vec od tegobe koju osecam zbog nje... I opet gluposti pravim...) I nesto mislim... Gubav li sam? Jesam li stvarno toliko tezak da me niko nece? I sta da uradim da se stvari promene? Da mogu da volim nekog... I da taj neko voli mene... A ljubavi mi treba... hitno i na tone... Ili cu odlepiti ... Ili cu se samo polomiti na pola... I ugasiti... Sto, ako cemo zapravo, i nije losa ideja... Jer ovo vise nije zivot...
Ecce homo
"Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu nije ono što misle. Možda to ni oni sami ne znaju" ... Ljudi su imaginarna kategorija... U trenutcima kada pomislis da si pronasao coveka shvatis da je fenjer zapravo napravio svetlosnu varku... I lutas dalje... Ja sam moj fenjer polupao i odustao od trazenja i prepoznavanja... I sanjam neku daleku planetu... I jednog cu dana stici do nje...
Twoo
lutam po virtuelnom i stvarnom svetu... dosadan sam sebi... namcorast... prepun emocija da mi se cini da cu eksplodirati... ponekad... ponekad naidjem na nesto sto mi privuce paznju... ponekad pomislim to je to... ponekad se ponadam neko misli kao i ja... ponekad procitam ono sto zelim da citam... i vidim ono sto zelim da vidim svaki dan... a onda naidjem na ono... "Viđam se sa nekim / ovde tražim prijatelje "... pa jbt zar ti taj s kim se vidjas nije prijatelj? ... i sta ces do djavola ovde?