Kupac pogleda
Ponekad volim da umisljam... Ponekad pustam masti na volju... Ponekad vidim nesto cega nema... Ili samo zelim da tako izgleda... Zato mi nemoj zameriti ako sam pogresio... Jer dok sam ti pricao kako me je odbila...Jednostavno sam samo uhvatio tvoj pogled... i ucinilo mi se da ti je zao... jako zao... i da ti je teze nego meni... i... i pomislio sam kako to samo prijatelji mogu da urade... i zeleo sam tog momenta da te zagrlim i poljubim... zeleo sam da otkupim taj tvoj pogled i sakrijem ga u najdublji orman... i da te vise nikad ne vidim sa tugom u ocima...
Citat
- U sebi nosim veoma duboku tugu, rekao je
- Da li si pokusao da se molis?
- Do izvesnog stepena. Ali to nije dovoljno. Napustila me je jedna zena.
- Sta je bio tvoj udeo?
Pitanje ga je zbunilo. Pokusao je da sabere misli.
- Previse sam otvorio srce, rekao je.
Peter Heg, Tiha devojcica
Igra
Primetila je da je gledam... osmehujem se... crne uske naocare... skida ih lagano... oblizuje usne (naizgled nemarno)... pogleda me nadmeno... osmeh na mom licu i dalje... znam da sam je privukao... uporno gledam u njene duge, jake noge... njene zelene japanke me non stop izazivaju... napadno lakirani nokti odskacu od njih... pitam se u momentu da li je cilj bio izazvati shok ovim kontrastom ili je sve samo deo necega sto se zove 'Pink filozofija'... kao da oseca o cemu mislim ponovo skrece pogled ka meni... gricka naocare... mobilni joj zvoni... prebacila je nogu preko noge i lagano je klacka... hipnotisan sam... zelim je... trgnem se uplaseno kao da moze da primeti moju uznemirenost... razgovor je zavrsen... zaklapa svoj mobilni i pogled joj se fokusira na meni... okrece se telom ... izazovno siri noge... naginje se... ruke na kolenima... podize nogu i japanka joj stoji na vrhu prstiju... uzivam u ovoj igri... pomislim na cas kako mora smesno da uzgledam... uozbiljio sam se u momentu... cim je to videla zaustavlja se... zove konobara... placa i ustaje... lagano... naginje svoju zadnjicu ne bi li, gle slucaja, obrisala nesto na vrhu njenih noznih prstiju... krece uzdignute glave... cvrsta koraka... prelazi dva-tri metra a onda zastaje... okrene se i posalje mi poljubac... nasmesim se... gledam kako poskakuje na svojim 'japankicama' i sklapam oci... sad se vec ozbiljno smejem sam sebi...
Cinjenicno stanje
Postoji jedna zena koja me jos uvek voli... Postoji jedna zena kojoj trebam... Postoji jedna zena koja me iscekuje... I postoji jedna zena koju ja volim... Izmedju jave i sna... Izmedju svog tog galimatijasa... Izmedju necega i nicega... Krecem se kao mesecar i trazim se... Ah da... Sitnica samo... Zena koju ja volim ne voli mene...
Nenormalno cudan
Rekao sam MM da je cudna... Nasmejala se.. Slatko kako samo ona ume... I odgovorila... "Ja sam normalno cudna... A ti si nenormalno cudan!"... Pricam D. danas o tome... I ona se smeje... Kaze... "Da ti jesi nenormalno cudan... Pozitivno, nenormalno, cudan!"... I smeje se i dalje... A ja gledam u plafon... I pitam se kada cu nekome biti normalan...
Hrsuz
Voleo bih da te poslusam... ali znam da nece biti tako... citavog zivota sam plivao u suprotnom smeru i bojim se da cu tako i nastaviti... uvek sam sanjao o zvezdama... i uvek je ova planeta bila mala za mene... prkositi reci nije samo ludost vec i potreba ostati covekom... ostati nesavrsen... imati vece srce nego razum... i biti poseban... pa makar i na jedan ovako cudno sasav nacin...
Pismo
Ovo je pismo. Ljudi pričaju da se ovaj vid komunikacije koristio davnih dana... Njime su se izrazavala osecanja, raspolozenje i stosta jos... Nekad su bila ozbiljna, a nekad vesela... U medjuvremenu su se desile neke stvari pa pisama nema ili ih je mnogooo manje... Zapravo, hteo sam da ti kazem da mi trebas, da te volim, da zelim da vratim vreme... Vreme kada smo bili zajedno... Kada smo razgovarali drugacije, kada smo ziveli drugacije, kada smo se voleli... Izvini, malko me „ufatile suze“... Zato sam zeleo da ti napisem ovo pismo... Nisam nasao nikakvo penkalo pa koristim kompjuter, ali ipak ima neceg u tome liznuti kovertu, zatvoriti je i pomisliti na onoga kome saljes. Izgleda da su to stvarno bila vremena... Volim te.
(koverta je jos uvek u unutrasnjem dzepu jakne... vredi li joj ovo poslati?)
Tihi muskarac
Dobro... Znam da sam dosadan... Te mislim na nju... Te tesko mi je zato patim... I sve ostalo... Ajd sad... Recimo nisam mislio na nju... Nego samo onako sam setao ulicama grada Cikaga... I tek tako mi doslo... Pametan momak... Svasta mi pada na pamet tek tako... Elem... Shvatio sam da je to sto je ne vidim... To sto je ne cujem... To sto me ne zeli... To sto me ne voli... Da je sve to zapravo nevazno... I da je moja ljubav... Da je moja patnja... Moja zelja... Zapravo ono sto se zove tiha ljubav... I tisina koju nosim svakodnevno sa sobom je moja opsesija... I moja bolest... I sad... OK... Znam da cu se izleciti... Kad tad... I znam da vreme jede sve... I znam da se preokreti desavaju samo u petparackim romanima... Ali ja se i dalje nadam... I dalje je volim... I dalje pristajem da budem tihi muskarac...
Quilty at charged
Sedimo i razgovaramo opusteno... Dva stranca... Jedan zaljubljen... Drugi, fucking, milosrdan... I jbg... Opet suze dok razmisljam o tome... Ali sam zato veliki frajer pred tobom... Miran... Razlozan... cak uspevam u pojedinim momentima i da se nasmejem... Onako vragolasto kako umem... Onako bezobrazno kako sam cinio godinama... I shvatam da se racun kad tad mora naplatiti... I shvatam da zapravo placam cenu boli svih zena koje sam povredio... I suze nestaju... Kriv po optuzbi!!!
Ljubavni slucaj sluzbenika strane firme
Psihicka bol... Patnja... Depresija... Kockanje... Alkohol... Sveopsta konfuzija... A sve zbog toga sto me ne voli... Iliti zapravo ljubav je u pitanju... OK... nesrecna ljubav... Ah, da... Poenta je u ljubavi... da li je to neko spomenuo da je ljubav lepa?