Twoo

lutam po virtuelnom i stvarnom svetu... dosadan sam sebi... namcorast... prepun emocija da mi se cini da cu eksplodirati... ponekad... ponekad naidjem na nesto sto mi privuce paznju... ponekad pomislim to je to... ponekad se ponadam neko misli kao i ja... ponekad procitam ono sto zelim da citam... i vidim ono sto zelim da vidim svaki dan... a onda naidjem na ono... "Viđam se sa nekim / ovde tražim prijatelje "... pa jbt zar ti taj s kim se vidjas nije prijatelj? ... i sta ces do djavola ovde?

Sto pijan smisli trezan ne razume

Izvorni tekst nastao izmedju 31.08.12. i 02.09.12. u periodu kada sam opijenost ljubavlju i razocarenje zamenio trodnevnom, neprekidnom, opijenoscu alkoholom... prosvetljenost koju sam osetio nakon treznjenja poredim sa Kastanedenim "lutanjem" po pejotlu... zanimljivo je da je naslov originalan... i zaista ne razumem, ovako trezan, sta je pisac hteo da kaze... slucajno pronadjeno na kompu dne 28.10.2012.


Sto pijan smisli trezan ne razume
Tekst... Po mogucstvu tuzan... Naravno ja u kurcu... Pardon razocaran... Stao mi mozak... Ma tuzno u picku materinu... Krv na sve strane... Spanske serije su nista...

Sta bih uradio sad...

Sedeli smo jedno pored drugog... Pricali i gledali se... Tuzno... Kao da oboje znamo da je sve varka i obmana... U medjuvremenu je zvala Mis Di... U medjuvremenu je zvala D. ... U medjuvremenu... Ispricala mi je za jednu knjigu... Pojavljuje se jedna recenica - "Sta bih uradio sad da me nije strah?" ... I samo smo se pogledali... I pognuli glave... Otisla je da radi, a ja sam ostao kao popisan...

Mesto za pricu

Na ovome mestu bi trebalo da bude prica... Smislena... Mozda cak i pomalo pateticna... Ljubavna svakako... Ja zapravo lezim na krevetu... Sam... S cigaretom u ustima... I zapravo ne mislim niocemu... Lezim go i razvaljen... Mozak u cudnom stanju... Misli prolecu... Ti... Mis Di... K. ... Cak je i Mister Dzi nasao svoje mesto... Kao u Hari Poteru letite kroz moju glavu i smejete mi se u sunovratu koji se desava pred mojim ocima... Ocajno mi se spava... Prebacujem prekrivac preko sebe... I sanjam... Neki drugi svet... Neke druge ljude... Neka druga bica...

Misterija organizma

Da li je normalno da se covek oseca toliko, neopisivo, lose, a da opet misli samo na osobu koju voli? I gde je tu onaj, jebeni, nagon za prezivljavanjem?

 http://www.youtube.com/watch?v=eur0kS8GX5M