Brodski dnevnik
Brodski
dnevnik, leta Gospodnjega 2012. , neznanog gde ni kad
Ne znam vise ni gde se nalazim, ni koji je datum... Dani su postali jednaki i monotoni, a prostor je postao nebitan kada sam shvatio da je put do Maglovitih ostrva samo fikcija... Ostavsi odavno bez posade i bilo koga s kim bih podelio rec gubio sam razum polako i postajao sve tezi i zadrtiji... I dugo sam pokusavao da nadjem put... Terao sam brod na svakakve egzibicije, i jednog dana isao sam na sever, drugog na jug... Pa istok i zapad... Zelja da pronadjem princezu Aletu bese moja opsesija i moj zavet... I tukao sam se sa talasima, i oni su tukli mene... Ali kopno nisam nalazio... Sanjao sam nocima svoju princezu i zamisljao sebe kako s visoko uzdignutim macem koracam kroz maglu i stizem do dvorca - konacno pronalazeci sebe i konacno pronalazeci Aletu, princezu maglovitog otocja... Koja ledeno sedi na svom prestolu... On the top of roof of Manhatan.... Budio sam se tada u graskama znoja i ponovo se hvatao vesla s ludackom zeljom i elanom koji je neshvatljiv ljudima koji nemaju cilj pred sobom... Nisam se obazirao ni na ono sto je ispred, niti na ono sto je iza mene... Moj brod bese spreman na sve... A ja sam imao volju da ga vodim... Ali brodovi su brodovi, a ljudi su ljudi... I moja potraga postala je lagano opsesija i potraga za nemogucim... Brod je i dalje bio isti, ali ja, njegov kapetan, i njegova dusa, bejah sve razlicitiji i sve ostrasceniji... I zelja da stignem do cilja postade preca od svega, pa cak i od samog cilja... Dani su se pretvorili u noci, a noci u more... A ja sam pretvorih se u zver... I sve vise bese nerazumnih poteza, i sve vise vrteo sam se u krug... I evo me... Evo me kako vec danima... Mesecima... Ko zna koliko... Evo me kako plutam i trazim nacin da izadjem iz zacaranog kruga... A izlaza nema... Kao ni ostrva koje trazim... I pitam se postoji li Maglovito otocje... Postoji li princeza Aleta... Postoji li uopste ovaj brod... I postojim li, zapravo, ja... i sta je sve bila fikcija kada sam brod porinuo... I nije li sve ovo samo prica o brodu u boci? Brodu koji ne putuje... I brodu koji se ne krece nikud...
Teorija zavere
Ostalo je 10 minuta do isteka ovog dana... I opasno sam razmisljao o tome da li da ti posaljem sms ili te pozovem... Resio sam da ne ucinim nista od toga... Ako mozes da procitas ovu poruku znaci da se neko samo surovo poigrao samnom i prebacio moje misli u jednu stupidnu spravu zvanu mobilni... Za svaki slucaj, ako se ova horor teorija obistini, zeleo bih da naglasim da te ljubim, da mi nedostajes... I... I... I jos stogodj, ali ovo je sve samo stvar fikcije... I hipoteticke zamisli...
Smsovanje
Otimao sam se koliko sam mogao... Izvini sto davim... Jednostavno NEDOSTAJES!!!
Slusam dva najlepsa zvuka na svetu...mora i vetra...gledam galebove...iznenada se u glavi pojavi treci zvuk...harmonija je potpuna...usne se smese...jedan dragi glas.
Necu se uvrediti ako mi kazes da je moja kratka prica ocajna. Pa ja sam imala uvek 1 iz srpskog! ; )
Prica me je zabola da se jos uvek oporavljam... Jos kada bi se radilo o meni... Al' svejedno... D.R. sedi 5!
Pa o tebi je, istinita, a kad sam se trgla, videla poruku od tebe. Hvala profesore. :)
I zaista... Postojis, dakle jesam... Nacrtacu sebi galebove, sustacu kao more i zamisljacu da si pored mene... Ljubim te najlepsa...
Hladno pivo
"Hladno pivo" prasi... Hladno pivo u ruci... Samo tebe nema...
http://www.youtube.com/watch?v=ySkqQI8b8Ew
From me to M.
ubijam se.... pravim budalu od sebe... onda dodjem k sebi... ozbiljan, poslovan covek... svi mi zavide... izdrzim malo i opet po starom... jurcam... i glumim frajera... i onda pomislim na tebe... kao danas... i naletim na tvoj mail... i sad izmedju razuma i delirijuma pisem ovaj mail... radostan kao malo dete... i mislim... sta sam Bogu skrivio... i sta si ti Bogu skrivila... i naravno, odgovora nema... i probudicu se... sa glavoboljom... ili bez... i nastavicu dalje... isto... jbg... klasican izgovor za sve...
Kradljivac
"Evo jedne male cinjenice - Umrecete!" (M. Zusak "Kradljivica knjiga") Ljubav je cudo... Kao i zivot... Srecan sam sto sam se oslobodio cinjenice da je sve pocelo da prerasta u bol... I svestan sam da ovo sto Vam pisem veceras mozda necu misliti sutra... I kako mi rece jedna prijateljica danas... Mozes, kao u Hari Poteru, biti normalan ili carobnjak... Ja sam se odlucio za ovo drugo... I vise mi nije vazno hocu li izdrzati... Vazno mi je voleti... I zato... dok "mala cinjenica" ne promeni moje stanje... krascu i otimacu... svaki trenutak ovoga sto se zove zivot... i bicu zaljubljen i voleti...
Gomila (nikada zavrseno, a pre kraja)
Gomila razbacanih stvari po mojoj sobi... Odeca, knjige, stari (vec davno procitani) casopisi... Podseca me na haos u mojoj glavi... Gledam te neraspolozenu... I cutim... Tako bih te zagrlio i sklonio od svega u ovom trenutku... Tako bih zeleo da smo negde daleko... Na nekom pustom ostrvu... Nasmejani i zadovoljni... Zapravo mi smo u mojoj haoticnoj sobi... I ti cutis... Gledamo jedno u drugo bez reci... Sa nekim poluosmehom... Samo oci pokusavaju da proniknu u misli onog drugog... Proci ce dan i duboko cu zagaziti u noc i dalje razmisljajuci sta je izazvalo tugu u tebi... Cak i kad, konacno, legnem tvoje tuzne oci ostace u mojim mislima... I sanjacu te... Sanjacu te kako se smejes... Na pustom ostrvu... Ili cak na buvljaku... S njim... Samnom... Vise mi nije vazno ni gde ni s kim... Samo da vidim tvoj osmeh... I sjaj i srecu u tvojim zelenim ocima...
Neveni iz NS, a sve povodom slucaja trazenja duhovitog i sar(a)mantnog
Nekada davno... Jako davno... Iza sedam mora, sedam gora, brda i dolina zivese jedna princeza... Trazila je svuda po svetu duhovitog i sarmantnog muskarca, ali avaj ne nadje ga!!! Kao sto znas vrli citaoce princeze su cudo i ona nije odustajala... Cak je jednom pokusala da spava na zrnu graska, ali to je vec neka druga prica... Elem, problem bese sto je sve bajka pa cak i cinjenica da postoje duhoviti i sarmantni muskarci... I ako cemo iskreno... Iza sedam mora, sedam gora, brda i dolina obicno se moze nabasati na kakovog zmaja, eventualno viteza (krvolocnog, burne proslosti i sumnjivog finansijskog stanja) i... I to je sve... I sta sad pitas se ti, predobri i preposteni, vrli citaoce moj... Realno, a i ukratko receno, sve se svodi na dvorske lude! Ali princeze to retko vide i zive u zabludi vec vekovima, a Boga mi i stolecima, unazad... I tako se nezasluzeno i politicki nepricipijelno ugasio jedan esnaf... Od dvorskih luda ostalo je nesto malo potomaka koji u dokolici jos uvek zabavljaju svoju decu i eventualno ucestvuju na pokojoj seoskoj zabavi... A princeze i dalje traze... I cekaju... Cekaju da bajka pocne sa... Nekada davno... Jako davno... Iza sedam mora, sedam gora, brda i dolina zivese jedna princeza... Trazila je svuda po svetu duhovitog i sarmantnog muskarca, i gle cuda - nadje ga!!!
Laku noc Bu
Svemu dodje kraj... I iako sam ga ocekivao i osecao... Sve jace i sve bolnije... Iznenadio me je... I bio je tako cudan... I tako neobican... I ne izlazi mi iz glave... A u glavi konfuzija... I samo u momentima proleti tuga... Proleti praznina... Proleti neka pateticna pragmaticnost... A onda povratak na rastanak... Kafa iz tegle na brdascu... Blesavo cavrljanje kao da se nista ne dogadja... Moji pokusaji da budem duhovit... Njeni osmesi... I olaksanje sto joj ne otezavam odlazak... A ja glumim muskarca... I pricamo i dalje o nekim filmovima, o nekim knjigama, o necemu tako obicnom i tako prozaicnom... I krecemo zajedno kao i obicno samo sto ja sad brojim korake... I nadam se da necemo nikad stici do njene zgrade... Rastajemo se bez reci... Ja nastavljam i saljem joj kratki sms "Laku noc Bu..." ... I odlazim ne osvrcuci se...
http://www.youtube.com/watch?v=c3OeI4GKzX4